Metkovčanin Bruno Petković novi je heroj i ljubimac zagrebačkih Modrih. U svlačionici glavni zabavljač, a na terenu veliki borac. Nogometna karijera započela mu je u rodnom Metkoviću, a nakon šest hrvatskih klubova, počinje i njegova talijanska avantura.
Prve nogometne korake Petković je učinio u Metkoviću iz kojeg prelazi u Neretvu koja je gradski suparnik. S 12 godina kao veliki talent Petković prelazi u zagrebački Dinamo. Nakon dvije godine u Dinamu zaigrao je za juniore Zagreba, HAŠK i Hrvatski Dragovoljac. Mnogo je to klubova za tako mladog igrača.
Tu tek počinje njegova selidba iz kluba u klub. Petković nije odbio zaigrati u inozemstvu, točnije u talijanskog Cataniji. Tamo je igrao za mladu momčad, a u lipnju 2013. god. prvi je put dobio priliku pokazati svoje nogometno znanje i u seniorskoj momčadi.
Bruno Petković / Goran Jakus / Shutterstock
Petkovićeva talijanska avantura trajala je dugih šest godina tijekom kojih je promijenio čak sedam klubova: Catania, Varese, Reggiana, Entella, Trapani, Verona i Bologna odakle je ljetos došao na posudbu u Dinamo. S 24 godine promijenio je 13 klubova što ne prikazuje dobru sliku o njemu kao igraču. Kada se pogleda ta brojka, dobiva se dojam da se nije uspio prilagoditi ni nametnuti trenerima. Stavlja se pod upitnik njegova kvaliteta kao napadača. Međutim, izgleda da je dolazak na Maksimir pravi pogodak. Petkovićeva renesansa.
Na ono što se događalo u Italiji se ne želi vraćati. Petković ističe da je puno faktora utjecalo na njega i njegovu igru te da se prošlost i tako ne može promijeniti pa zašto onda i pričati o njoj. Ne žali za tim iskustvom, dapače, smatra da ga je to izgradilo i kao nogometaša i kao osobu. U Italiji nije zabio čak 600 dana što svakako nije dobro za napadača. Međutim, Petković naglašava da je to bila slučajnost ili barem splet nesretnih okolnosti, a da igre u dresu Dinama, osam pogodaka u HNL-u, to i dokazuju. Nije ga to pokolebalo, nije izgubio samopouzdanje jer je nogomet ono što voli i čime se bavi.
Protiv Viktorije Plzen odigrao je odlično obje utakmice. Uzvrat u Zagrebu mu nije najbolja utakmica, ali je najznačajnija. Upravo zbog toga počelo se nametati pitanje treba li izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić dati priliku Dinamovom broju 21. Pogotovo što se Santini i Livaja nisu iskazali, a Mandžukića se sigurno neće uspjeti nagovoriti na povratak. Međutim, svjestan je i Petković da se treba spustiti na zemlju iako mu zasigurno godi što ga mediji sve više povezuju s reprezentacijom. Svjestan je da i dalje mora dati sve od sebe na terenu. Bruno ističe da će se smatrati najsretnijim čovjekom na svijetu ako taj poziv i dobije, a ako ne, onda će biti najmotiviraniji čovjek da to i promijeni. Travnjak mu je jedino mjesto dokazivanja. I njemu, i izborniku, i treneru i klubu, a s takvim stavom i profesionalizmom neće nedostajati golova i asistencija i u narednim utakmicama.