VAR ili Video Assistant Referee je sustav koji omogućuje nogometnim sucima na terenu donijeti što ispravnije odluke. Video suci nalaze se u izdvojenoj prostoriji i imaju pristup većem broju kuteva kamera. U video sobi nalazi se troje ljudi koji pregledavaju sudačke odluke. Čine ih jedan trenutni ili bivši nogometni sudac, jedan njegov asistent te video operater. Sa sucima na terenu komuniciraju pomoću mikrofona te ih mogu upozoriti na moguće pogreške.
VAR se koristi pri provjeri sudačke odluke kada su u pitanju golovi, kazneni udarci, izravni crveni karton ili utvrđivanje identiteta igrača. U pitanju su samo ta četiri područja kako bi se smanjio utjecaj na protok igre. Ako se uvidi da je sudac donio pogrešnu odluku, pomoću VAR-a se ona može promijeniti. Također, nakon što je igra zaustavljena te onda ponovno pokrenuta, VAR se ne može koristiti za pregledavanje sporne situacije. Točnije, VAR se mora iskoristiti prije nego što je izveden kazneni udarac, udarac iz kuta ili ubacivanje sa strane. Bitno za napomenuti je da se pomoću VAR-a gol može poništiti ako se dogodilo nešto što se nije smjelo dogoditi neposredno prije zabijanja gola. Novi Fifini propisi omogućavaju sucima da igrače kazne na poluvremenu ako su to prethodno propustili učiniti.
VAR / Marcin Kadziolka / Shutterstock
U praksi to izgleda tako da se ekipa VAR-a javlja sucu ili sudac njima ako neku situaciju treba provjeriti. Zatim VAR pregledava video snimku te se sucu na terenu pomoću mikrofona javlja što snimka pokazuje. Glavni sudac na terenu ima dvije mogućnosti. Prva je da prihvati sugestiju ekipe VAR-a i poduzme odgovarajuću akciju. Druga je da na terenu pomoću video snimke sam provjeri spornu situaciju i donese odluku.
Razlog korištenja VAR tehnologije je taj da se smanji broj krivo donesenih sudačkih odluka. Rezultati Fifinih istraživanja pokazali su da je razina točnosti porasla na 99 posto. Ono na čemu se još treba poraditi je komunikacija prema sucima te brzina procesa pregledavanja spornih situacija.
Bilo je i mnogo kritičara nakon eksperimentalnog korištenja VAR-a. Neki smatraju da su nogometna pravila subjektivna, iako ne bi trebala biti. Drugi da se preispitivanjem odluka putem VAR-a razbija tempo utakmice, a treći da neki suci jednostavno ne znaju koristiti tu tehnologiju.
Sustav je isproban u njemačkoj i talijanskoj ligi te u engleskim FA i Liga kupovima. Na svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014. god. koristila se tehnologija kako bi se provjerilo je li lopta prešla gol liniju. Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. god. prvo je prvenstvo na kojem se koristio video sustav za provjeru sudačkih odluka.
Ono što je zanimljivo je da bi se od sljedeće sezone VAR trebao koristiti i u svim utakmicama HNL-a. Vrlo vjerojatno će biti testiran već ove sezone u finalu hrvatskog Kupa ili u nekom ligaškom derbiju ako se uspije okupiti educirana sudačka VAR ekipa.
Delegacije Fife i IFAB-a, tijela koje određuje nogometna pravila, te HNS održali su sastanak u Zagrebu 17. siječnja. Zatim je održana edukacija za sve suce osim onih koje će skinuti s liste sljedeće sezone. Sudac Bruno Marić završio je svoju sudačku karijeru, međutim, imenovan je za instruktora VAR-a od strane HNS-a. Suci na terenu moraju proći neke korake, dok VAR suci moraju proći kompletnu obuku.
Troškovi uvođenja VAR-a su od milijun do 1.5 milijuna dolara, a HNS je zatražio da se dio troškova pokrije pomoću Fifa Forward programa, oko 80 posto troškova. Ostatak bi financirao Savez. Svaki stadion mora osigurati prostoriju za VAR te mora imati posebnu licencu. Također, svaki klub u HNL-u mora dati suglasnost da se VAR uvede u sve propozicije natjecanja.